Datum rođenja: 13.02.1974
Mjesto i država: Staffordshire, England
Robbie Williams postao je poznat većini ljudi tek nakon odlaska iz grupe Take That. Poznavaoci ove teen atrakcije iz prve polovice devedesetih nisu mu predviđali blistavu solo karijeru. Neki tvrde da nije samovoljno otišao, već je izbačen iz grupe, što možda objašnjava njegovo dugo izbivanje s glazbene scene. Većinu 1995. proveo je u društvu grupe Oasis - profesionalno se time nije puno okoristio, a privatno je potonuo još dublje u alkohol i droge. Ni cijelu 1996. nije ništa korisno radio, a sudeći prema fotografijama iz tog razdoblja, "natukao" je zavidnu kilažu. Dugo očekivan, njegov prvi samostalni singl bio je poprilično razočaranje s obzirom da se radilo o ne osobito uspjeloj obradi pjesme "Freedom" (George Michael), ali se situacija malo popravila izlaskom njegovog drugog singla "Old Before I Die". Prvi solo album, "Life Thru a Lens", objavio je 1997.
Europsku popularnost postigao je 1998. godine albumom "I've Been Expecting You", a kompilacijski album "The Ego Has Landed" priređen je posebno za američko tržište. Brojne ljubavne afere (Geri Haliwell, Nicole Appleton, Nicole Kidman...), raskalašeni život i vrlo dobri album "Sing When You're Winning" (2000.) promovirali su ga u neprikosnovenu medijsku zvijezdu. Taj je status dodatno učvrstio albumom-posvetom Franku Sinatri i klasičnom američkom orkestralnom popu "Swing When You're Winning" iz 2001.
Tijekom 2002. trajao je diskografski "rat za Robbieja", budući da je bio slobodan umjetnik, bez ugovora. Na kraju je produžio vjernost koncernu EMI za rekordnih 80 milijuna funti (preko 100 milijuna eura). No, uz dobre vijesti stigle su i loše: dugogodišnja suradnja s Guyom Chambersom, autorom većine velikih Williamsovih hitova, okončana je baš na prvom izdanju novog ugovora. "Escapology" ga je konačno trebao proslaviti i u Americi. No, od toga ponovno nije bilo ništa i Robbie je tijekom ljeta 2003. trijumfalno koncertirao po Europi, zaključivši impresivan niz rasprodanih nastupa trodnevnim spektaklom na Knebworthu, gdje ga je vidjelo preko 200 tisuća ljudi. Live album i DVD s tog koncerta pojavili su se u prodaji u listopadu 2003. CD "Live At Knebworth" u prvom je tjednu u Engleskoj prodan čak u 120 tisuća primjeraka, čime je Robbie oborio još jedan rekord, postavši izvođač s najprodavanijim live albumom u povijesti.
U jesen 2004. Robbie opet diže medijsku prašinu svojom autobiografijom, a krajem listopada izlazi i prva velika kompilacija sa svim najvećim hitovima.
Feel
Robbie Williams ( Album : Escapalogy )
Come on hold my hand,
I wanna contact the living.
not sure I understand,
this role I've been given.
I sit and talk to god
and he just laughs at my plans,
my head speaks a language, I don't understand.
(Chorus)
I just wanna feel real love,
feel the home that I live in.
'Cause I got too much life,
running through my veins, going to waste.
I dont wanna die,
but I aint keen on living either.
Before I fall in love,
I'm preparing to leave her.
I scare myself to death,
that's why I keep on running.
Before I've arrived, I can see myself coming.
(Chorus)
I just wanna feel real love,
feel the home that I live in.
'Cause I got too much life,
running through my veins, going to waste.
and I need to feel, real love
and a life ever after.
I cannot get enough.
(Instrumental)
(Chorus)
I just wanna feel real love,
feel the home that I live in,
I got too much love,
running through my veins, going to waste.
I just wanna feel real love,
in a life ever after
There's a hole in my soul,
you can see it in my face, its a real big place.
(Instrumental)
Come and hold my hand,
I wanna contact the living,
not sure I understand,
this role I've been given
not sure I understand.
not sure I understand.
not sure I understand.
not sure I understand.
Angels
robbie williams ( Album : robbie williams )
I sit and wait
does an angel contemplate my fate
and do they know
the places where we go
when we're grey and old
'cos I've been told
that salvation lets their wings unfold
so when I'm lying in my bed
thoughts running through my head
and I feel that love is dead
I'm loving angels instead
CHORUS:
And through it all she offers me protection
a lot of love and affection
whether I'm right or wrong
and down the waterfall
wherever it may take me
I know that life won't break me
when I come to call she won't forsake me
I'm loving angels instead
When I'm feeling weak
and my pain walks down a one way street
I look above
and I know I'll always be blessed with love
and as the feeling grows
she breathes flesh to my bones
and when love is dead
I'm loving angels instead
Chorus x 2
Postoji jedna zanimljivost. Kada jedna Metallica i dalje svira svoje gitare, ali u 25 godina svojeg postojanja promijeni pristup pisanju pjesama, dožive najveće kritike i ismijavanje još od vremena kada je prvi put izmišljena glazbena nota. Ali, s druge strane, kada solo glazbenici voze kroz godine svojeg obitavanja na sceni, rade sve i svašta i, vjerojatno zbog nedostatka konkretnih odanih fanova, njihove promjene u stilu ne izazovu takve turbulencije. Zato si je Robbie Williams mogao priuštiti da snimi nešto za sebe i da napravi album koji zbilja nema nikakve veze sa prethodnicima. Ogromna promjena.
Još prije prošlog albuma "Intensive Care" Robbie je trubio o promjeni identiteta i o početku drugačije karijere u kojoj će se primiti drugačije pop glazbe. Iako je prvo snimio pjesmu "Trippin'" koja je mnogima bila čudna, album ipak nije bio neka velika revolucija.
Ali, albumom "Rudebox" zbilja su iz Robbievog života izbrisane one pjesme kakve je radio s Guy Chambersom. Možda su neki bili sigurni da je najavni singl "Rudebox" opet neka njegova zezancija, ali preslušavši cijeli album, vidi se da je Robbie zbilja okrenuo ploču, okrenuo svoju karijeru naglavačke i preselio se u neko drugo desetljeće modernog doba.
Na album je pozvao razne producente i glazbenike (William Orbit, Mark Ronsona), a nekoliko pjesama je napravio i s Pet Shop Boysima. I što je od svega toga nastalo? Teško mi je početi pisati neke konkretne dojmove, ali može se reći da je album pomalo lud. Čisti electro-pop, dosta hip-hopa i klupskih beatova prvo su zvučali zbilja zanimljivo i zabavno, ali tih 16 pjesama ipak je bilo malo previše za shvatiti ih od prve. Zato treba vremena.
Drugi singl "Lovelight" u stilu George Michaela zbilja je simpatična i plesna, a osim nje još je nekoliko pjesama na ovom albumu čistih obrada, što i nije Robbieva uobičajena taktika.
"Bongo Bong/Je Ne T'aime Plus" od Manu Chaoa je fora, ali nekako nepotrebna, "Louise" od Human League malo je mirniji trenutak i nekakva paralela sa prošlim albumima, "We're The Pet Shop Boys" od My Robot Friend je malo mračnija i jako plesna, a "Kiss Me" Stephen Duffyja je totalni '80 hit uz kojeg vidim kako Robbie pleše i uživa.
Što se tiče ostatka albuma, ima pjevnih i lakših trenutaka kao na "She's Madonna" (pogodite o kome je), "Keep On" je njegovo sprdanje s repanjem, "Good Doctor" samokritika je u stilu The Streets, a na "The Actor" dotiče se cijele svjetske popularne scene uz dance beatove.
Pjesme "The 80's" i "The 90's" jedine su koje se možda mogu nazvati starim Robbijem jer je na njima u rap stilu opisao svoj prolazak kroz ta životna razdoblja i stvari su zbilja odlične, tako da je kraj albuma ponudio još nekoliko objektivnih hitova.
Riječi na albumu su najciničnije do sada, dosta humoristične, samokritične, pa se primio i repanja u stilu 'dingaling-aling', 'ching ching ting-tong's tong-ting', 'root root, toot-toot' ili 'looks looking, fruits fruiting, sleuths sleuthing'.
Muzika je jako daleko od dosadašnjeg pop-rock s gitarama, sada glavnu riječ vode elektronski bubnjevi, svakojake klavijature i producentski ritmovi za disco clubove. Nekakva njegova verzija Madonninog "Confessions On A Dancefloor".
On je jednostavno rekao: "Jebe mi se, napravit ću što god hoću", jer si to zbilja može priuštiti. Veliki je fan electro-funk-pop glazbe '80-ih, Adidas retro trenirki, pa tvrdi da se u ovom albumu potpuno pronašao i da će nastaviti istraživati samo ga sebe, a sljedeći album bit će, kako kaže, povratak acid house zvuku.
I kako na kraju ocijeniti ovaj album? Možda prokleto zabavan i fora, a možda bezobrazan i sebičan odlazak u drugom smjeru. Ja ću i dalje biti veći fan dosadašnjih albuma, jer su malo uravnoteženi i jednostavni, ali ovo je definitivno album za čaganje i za neku bezbrižnost. Nekakav soundtrack njegovog života.
Ima nekoliko super stvari koje je potrebno prepoznati unutar novih Robbievih hirova. Ali ipak, postavlja se i jedno zbilja logično pitanje: "Na što će sada ličiti njegovi koncerti?!" Jer ovo više definitivno nisu pjesme za live bend i za veliki stadion, već za neki sexy club spreman na zabavu. Hm, pa ovo čak ni ne zvuči loše. (Otvoreni radio)
SPEKTAKL NA OLIMPIJSKOM STADIONU U MÜNCHENU
Robbie Williams u Münchenu
Majstor ceremonije, pravi showman, 'tata od zanata', sve su to riječi koje bi mogle bez prigovora stajati ispred Robbijeva imena kada su njegovi koncerti u pitanju. Rasprodati tri dana za redom Olimpijski stadion u Münchenu nije mala stvar, a osim samo okupiti, uspjeti i dva sata vrhunski zabaviti tako veliku publiku pokazuje da je Robbie 'daleko stigao' od doba dječarca iz teen grupe Take That.
Robbijev vrhunski show
U 21 sat, nakon muzičke uvertire od tri tona s kraja popularnog filma Bliski susreti treće vrste, Robbie je otvorio koncert s pjesmom Radio i 65 000 ljudi je oduševljeno pratilo vedri ritam koji se nastavio mega hitom Trippin. Raspon izvedenih pjesama obuhvatio je cijelu Robbijeve karijeru, od Back For Good, hita iz Take Thata, do novog singla 'Rudebox' koji najavljuje nadolazeći Willamsov album. Na novoj pjesmi Robbie je surađivao s Pet Shop Boysima i bivšim Madonninim producentom Williamom Orbitom no iako je u 'dance' stilu nije uspjela rasplesati njemačku publiku istom vatrenošću kao što su to uspjele Rock DJ ili pak neizostavna Let Me Entertain You.
Kako je većina Robbijeva opusa laganijeg ritma poput optimistične Angels, kozmopolitanske Millenium ili pak emotivne Feel, vrckavu atmosferu slobodno možemo pripisati Williamsovoj karizmi i šarmu kojeg ovaj drski Britanac ima u izobilju te koji vjerojatno krije tajnu njegove planetarne popularnosti.
Robbijevu 'Close encounters 2006' turneju prati i njegov najbolji prijatelj Johnny Wilkes koji mu se pridružio u izvedbi jedne pjesme s albuma Swing when you're winning te tako proslavio svoj 28 rođendan dok mu je Robbie sa cijelim stadionom pjevao 'Happy Birthday'. Dostatna čestitka, na kojoj bi pozavidjeli mnogi iz okupljene publike, ravnomjerno sastavljene od muškaraca i žena, unatoč predrasudama da su Robbiejevi fanovi pretežno pripadnice nježnijeg spola.
Nogometna zafrkavanja
Nakon pjevanja, dečki su u duhu nedavnog nogometnog Svjetskog prvenstva odradili i malo napucavanja loptom pod geslom 'tko može dalje'. Navodno je to njihova uobičajena zabava na turneji, a na ovom, prvom Münchenskom koncertu loptu sa svojim autogramom dalje je ispucao Robbie. Najdraža riječ njemačkog djela turneje Robbiju je zasigurno 'Scheisse' sudeći koliko ju je često izgovarao tijekom showa, skaćući po pozornici, mimikom i pokazivanjem trbuha zabavljajući okupljene, napominjući povremeno kako je publika bolja od one Berlinske. Također, vidno sretan Robbie se unaprijed ispričao ako i ostala dva Münchenska koncerta ne budu kao prvi jer je na ovome dao zaista sve od sebe i vrhunski se i sam zabavio.
München je te kišne ljetne večeri vidio vrhunski show i spektakl na Olimpijskom stadionu, stadionu na kojem su 1974. održane Olimpijske igre. Upravo to je i godina Robbijevog rođenja, a i naziv njegovog novog albuma koji bi trebao izaći na jesen.(Večernji list)